Odbrane Bakira Dautbašića, Bilsene Šahman i Zijada Hadžijahića danas su u Sudu BiH iznijele završne riječi, čime je suđenje Fahrudinu Radončiću, lideru SBB-a, koje je trajalo više od dvije godine, okončano. Izricanje presude zakazano je za 16. maj, a odbrane su zatražile da njihovi klijenti budu oslobođeni krivice.

Dautbašićeva advokatica Tatjana Savić, analizirajući tok suđenja, navela je da, kao i neposredno nakon hapšenja njenog klijenta u januaru 2016. godine, ne postoje ni osnovni elementi krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret. Ona je pojasnila da se optuženima stavlja na teret da su pripadnici organizirane grupe s ciljem izvršenja određenih krivičnih djela.

Prazni dokazi Tužilaštva BiH

– Imajući u vidu da iz dokaza koje je izvelo Tužilaštvo BiH ne proizlazi bilo kakvo zajedničko djelovanje, dogovaranje, niti povezane radnje između bilo kojih optuženih, a da apsolutno ne postoji bilo kakav kontakt između Radončića sa Šahman i Hadžijahićem, niti između Šahman i Hadžijahića. Proizlazi da se Dautbašić udružio s Radončićem, i to u radu u političkoj stranci SBB. Sa Šahman se udružio u vanbračnu zajednicu, a s Hadžijahićem se udružio u poslovno-prijateljsku vezu koja traje decenijama. Međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da se Dautbašić s bilo kim udružio radi vršenja krivičnih djela – pojasnila je Savić.

Kako je navela advokatica, puka komunikacija između određenih osoba ne može dovesti do zaključka da su se te osobe udružile radi vršenja krivičnih djela.

– Sasvim je jasno da su Dautbašić i Radončić komunicirali, jer se Dautbašić za potrebe stranke SBB bavio kadrovskim pitanjima, a ujedno je i bio kandidat za ministra u Vijeću ministara BiH. Isto tako, intenzivna komunikacija između dvije osobe koje žive u vanbračnoj zajednici sasvim je normalna i očekivana, kao i komunikacija između prijatelja. Ono što je Tužilaštvo BiH propustilo tokom postupka da dokaže jeste postojanje osnovnih elemenata krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret, a posebno svijest o postojanju organizovane kriminalne grupe i svjesno pristupanje istoj, kao i međusobnu kriminalnu, a ne poslovno-prijateljsko-ličnu vezu, između pojedinih pripadnika grupe – navela je Savić.

Advokatica je pojasnila da se činjenice ovog predmeta mogu svesti na neobičan splet okolnosti i slijed događaja uzrokovanih bjesomučnom potragom Azre Sarić za osobom koja joj može osigurati plaćenu specijalizaciju u KCUS-u, što je praćeno smrću pacijenta Sabahudina Hukare.

– To je sve povezano s prilikom koju je Dubravko Čampara pokušao iskoristiti radi svoje lične osvete prema Radončiću i krajnje problematičnim prikupljanjem dokaza i interpretacijom komunikacija, što je u konačnici rezultovalo dvogodišnjim sudskim postupkom – pojasnila je Savić te se osvrnula na jednu od poruka na kojima Tužilaštvo BiH zasniva svoje ključne teze.

Riječ je o poruci koju je Dautbašić 15. decembra 2015. uputio Radončiću: „Razgovor prošao odlično.“

Svjedocima optužbe  ne može se vjerovati 

Kako je argumentirano navela Savić ,Tužilaštvo je pokušalo prikazati da se ta poruka odnosi na razgovor Dautbašića s Azrom Sarić, što je netačno.

– Odbrana je prikazala niz poruka i listinga poziva u kojima Dautbašić u ime SBB-a dogovara sastanak s predstavnicima SDA te s drugim članovima SBB-a razmjenjuje komunikacije u vezi sa sastankom – kazala je Savić, dodavši da je sasvim logično da se ta poruka odnosu na sastanak sa SDA, a ne na razgovor sa Sarić.

Advokatica u završnim riječima navodi da se svjedocima Tužilaštva Sarić i Sabahudinu Žuji ne može vjerovati, a da su pristrasnost i problematičnost učešća Dubravka Čampare u ovom postupku potvrđene u konačnici i odlukom glavnog tužioca o njegovom izuzeću iz predmeta koji se odnose na Radončića.

– S druge strane, iskazi Dautbašića i Šahman u cijelosti su podudarni i potkrijepljeni, kako dokazima Tužilaštva tako i dokazima odbrane. Ono što je najbitnije, u notarskoj izjavi i izjavama iz istrage optuženih nema nikakve kontradiktornosti, a to što su slične, može se samo tumačiti na način da su govorili iskreno i istinito – kazala je Savić.

Advokatica je prokomentirala i da ne postoji nijedan dokaz da su Dautbašić i Šahman, po prethodnom dogovoru s Radončićem, zastrašivali Sarić.

– Da bi se radilo o krivičnom djelu ometanje rada pravosuđa, potrebno je korištenje fizičke sile, prijetnje, zastrašivanja ili obećavanja, nuđenja ili davanja nedopuštene koristi u cilju navođenja na davanje lažnog iskaza. Nijedna od alternativno određenih radnji izvršenja se ne stiče u konkretnom slučaju, jer je prema navodima optužnice Dautbašić zamolio, a ne prijetio – kaže Savić.

Ona je dodala da je Sarić na sve načine od svog direktora Žuje pokušala sakriti da ilegalno obavlja specijalizaciju u KCUS-u.

– Pred Žujom Sarić, kada zove Dautbašića, govori da je njen zahtjev da „Avaz“ prestane pisati o njoj, ali ne može da postavi i drugi, njoj ključni uslov da joj se potpiše specijalizacija, i zbog toga Sarić traži broj Datubašića da bi ga mogla naknadno kontaktirati, bez prisustva svog direktora – kaže Savić.

Ona je dodala da je Sarićka stalno mijenjala iskaze i prilagođavala ih datoj situaciji i da ovo samo pokazuje da Sarić nije birala ni način ni sredstva kako doći do ljudi koji su, prema njenom mišljenju, dovoljno utjecajni da joj mogu ishoditi potpisivanje specijalizacije.

Sarićkine izjave  pobijaju dokazi 

– Ne samo da su njene izjave kontradiktorne same sebi, pa suočena sa tim, Azra Sarić pokušava da izokrene činjenice u svoju korist, upadajući u daljnje kontradiktornosti, njene izjave pobijaju i materijalni dokazi – kaže Savić.

Nikakve veze nema, prema riječima Savić, komunikacija Dautbašića s Hadžijahićem i imenovanjem njegove supruge na mjesto ambasadora, što se jasno vidi iz stenograma sjednice Predsjedništva BiH.

– Hadžijahić od Dautbašića nije ništa tražio. Za trgovinu su potrebni prodavac, kupac i roba, a u ovom slučaju nedostaje roba. Nema je nijedan od trgovaca – kaže Savić.

Advokatica Mirna Delalić, koja zastupa Šahman, ocijenila je kao neosnovane navode da su njena klijentica i Dautbašić po prethodnom dogovoru s Radončićem kontaktirali sa Sarić. Za Sarićku je kazala da se ne može smatrati kredibilnim svjedokom.

– Sarić manipuliše činjenicama. Gubi se u svojim konstrukcijama koje uporište nemaju ni u jednom izvedenom dokazu. Ovdje je jasno da se njenom iskazu ne može pokloniti vjera, a Tužilaštvo nije izvelo nijedan drugi dokaz – rekla je Delalić.

Ona je dodala da ne postoji nikakav papir na kojem se nalaze zahtjevi koje Sarićka treba ispuniti.

– U četiri izjave koje je dala nije nikad teretila Radončića i Keljmendija. Čak je i u izjavi od 21. decembra 2015. kazala tužiocu Boži Mihajloviću: “Ali, ja vam garantujem da moja izjava nema nikakvu težinu za Radončića i Keljmendija“ – navela je Delalić.

Ona je istakla da je Tužilaštvo u završnim riječima naglasilo da se ne treba vjerovati iskazu Ehlimane Delalić, zakonite supruge ubijenog Ramiza, već da se vjera treba pokloniti Sarićki. Ona je pojasnila u završnim riječima da Sarićkin odlazak na koncert Lepe Brene u Zenicu najbolje oslikava njen strah koji je navodno doživjela.

Tužilaštvo koristilo privatne  poruke Dautbašića i Šahman 

– Tužilaštvo nije vodilo računa pri provođenju posebnih istražnih radnji da su Šahman i Dautbašić u vanbračnoj zajednici. U ovakvoj situaciji potrebna je posebna pažnja i dodatna procjena da li je javni interes pretežniji od privatnosti dvoje ljudi koji zajedno žive i samim tim, u komunikacijama dijele intimu, lične i porodične probleme – kazala je Savić.

„Motala“ se oko uglednih muškaraca

Delalić je kazala tokom iznošenja svoje završne riječi da je Šahman pozvala Sarićku iz razloga što je znala da se „mota“ oko uglednih muškaraca.

– Postupila je ženski ljubomorno. Sarić je bila na lošem glasu. Nije željela da Bakir u javnosti bude viđen s njom, jer je tada bio kandidat za ministra sigurnosti BiH. Ona je Dautbašića i Šahman pokušala reketirati, kako su sami kazali, da bi od Radončića iznudila specijalizaciju, ali i da bi izbjegla odgovornost za smrt pacijenta Sabahudina Hukare – navela je Delalić.

Mulalić: Nije bilo nikakve  organizirane grupe 

Nermin Mulalić, branilac Zijada Hadžijahića, kazao je da Tužilaštvo tokom suđenja nije pružilo nijedan dokaz zašto nisu mogle biti provedene manje intenzivne posebne istražne radnje, te da dva razgovora i dvije poruke njegovog branjenika ne čine ni pokušaj, a ne izvršenje djela.

– Jedini zaključak je da ni grupa nije organizovana, pa joj Hadžijahić i ostali nisu mogli pristupiti – rekao je Mulalić i pojasnio da dokazi nedvojbeno ukazuju da optuženi nije „zastrašivao“ tužioce, kako se navodi u optužnici, niti da je od njih tražio da izvrše ili ne izvrše neku radnju.

Sarićkino mijenjanje cipela od 25 minuta

Delalić je pojasnila da niko nikad nije prijetio Sarić te da je utvrđeno da je svjedok Elvir Džibrić, koji je prije toga malo „proguglao“ o njoj, samo flertovao. Poslao joj je poruku „da su prešli ljudi s Kosova“, ali se to na kraju pokazalo kao neistina, što je u sudnici sam priznao te se izvinio optuženim ljudima zbog neugodnosti koje im je izazvao. Ona je također pojasnila kako je Sarićka ispred hotela „Park“ u Vogošći mijenjala cipele u jednom automobilu 25 minuta, a da Tužilaštvo nije htjelo utvrditi s kim je bila, već se baziralo samo na ono što im je ona govorila.