Vahidin Huremović

Bio je jedinac, nije imao ni braće ni sestara. Osnovnu školu je završio u Kalesiji, a srednju u Srednjoškolskom centru. Nije bio zaposlen, a živio je sa svojom majkom Hanifom, radnicom Osnovne škole Kalesija. Bio je tih i povučen, ali izuzetno pravedan i pošten. Zbog toga su ga prijatelji voljeli, i u školi i u selu je bio cijenjen. Volio je sport, pogotovu fudbal i stoni-tenis, a iznad svega svoju majku Hanifu. U Oružane snage BiH stupio je dobrovoljno, 08. aprila 1992. godine i sa svojim komšijama učestvovao u pripremi i odbrani Kalesije Sela, a nakon kratkotrajne okupacije i u njegovom oslobađanju. Poginuo je u Hemlijašima, u aktivnim borbenim dejstvima. Smrtno je pogođen metkom iz pješadijskog naoružanja prilikom pokušaja da spasi ranjenog borca.