Neposredno pred rat završio je osnovnu školu u Požarnicu, a njegovo dalje školovanje spriječio je rat. Nemiran duh ali i istinski osjećaj patriotizma približili su isuviše mladog Edina borcima TO, odnosno Armije BiH. Proživljavao je sa njima sve, radovao se svakom uspjehu, tugovao zbog poraza..”Zlatnim ljiljanima” uvijek bio pri ruci, pomagao im na sve moguće načine. Čak je i dobrovoljno davao krv za ranjenike. Borac je postao 30 jula.1993.godine. Prva iskustva, strahovi, prkosi. Otkako je borac prošlo je sedam dana, osam, devet, deset. Jedanaesti dan vraćao se sa borbenog zadatka. Nekoliko metara dijelilo ga od kućnog praga. I, onda strahovit tresak granate. Dvanaestog dana nije ga bilo. Poginuo je 10.augusta 1993.godine. Poginuo je 10 dana prije 17-tog rođendana