U Raincima Gornjim je završio osnovnu školu. Kao građevinski radnik bio je zaposlen u tuzlanskom “Zlatiboru”. Sa suprugom Ajkom je bio u braku od 1988. godine i imali su dvoje djece. Sa porodicom je živio u Raincima Gornjim. Junuz je postao borac odmah na početku agresije, 4. maja 1992. godine. U sastavu Drugog bataljona ratovao je protiv četnika na majevičkom i kalesijskom ratištu. Odmah nakon osnivanja 241. brigade-“Gazija” prelazi u redove ove brigade i nastavlja ratovati i sa svojim “Gazijama” nizati uspjehe na mnogim ratištima u zoni odgovornosti Drugog korpusa. U borbama je Junuz pokazivao izuzetnu hrabrost, a nerijetko je pomagao svojim saborcima u teškim situacijama. U borbi na Lisači 8. novembra 1994. godine Junuz je teško ranjen. Dugo se liječio u tuzlanskoj bolnici, a potom je prebačen u Zagreb. No, njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogoršavalo. U junu 1995. godine tražio je da dođe kući “da vidi djecu”. Došao je i umro 5. juna 1995. godine, sedam mjeseci nakon ranjavanja na Lisači.