Prijatelji su ga zvali Džeki. Roditelji Rašid i Hasiba imali su petero djece: Dževada, Seada, Izeta, Remziju i Senadu. Surovi rat je, međutim, “raspolovio” ovu porodicu. Kao pripadnici Oružanih snaga BiH, poginuli su braća Dževad i Sead, te njihov otac Rašid. Dževad je osnovnu školu završio u Kalesiji, a srednju u Tuzli. Završio je i Pedagošku akademiju u Tuzli, a bio je apsolvent na Fakultetu za fizičku kulturu u Sarajevu. Kao nastavnik tjelesnog odgoja radio je u Osnovnoj školi Kalesija.Sa suprugom Nevresom dobio je dva sina.Živjeli su u vlastitoj kući u Kalesiji. Dževad je bio cijenjen i poštovan kao prosvjetni i sportski radnik. Dževadov brat Sead ubijen je od ekstremista SDS-a, 12. marta 1992. godine, na svom policijskom zadatku. Nakon toga Dževad se odmah uključuje u pripreme za odbranu nadolazeće agresije. Stupa u Oružane snage 8. aprila 1992. godine i kao komandir voda predvodi svoje borce u odbrani i oslobađanju Kalesije, Prnjavora, Dubnice. Učestvuje i u borbama na Breziku, gdje je i poginuo,. Njegovo tijelo je ostalo na neprijateljskoj teritoriji i tek nakon višegodišnjeg traganja, razmijenjeno je i dostojno sahranjeno kraj mezara brata Seada i oca Rašida. Posthumno je proizveden u čin poručnika.