Maj je sinonim za buđenje, rađanje. Cvjetanje. Sve miriše na behar. Poljsko cvijeće. Maj je sve to ali i maj je, posebno u Kalesiji, jedan od najtužnijih mjeseci.
Maj je u Kalesiji i sinonim za otpor. Hrabrost. Ponos. Rađanje inata bosanskog. Onog što neprijatelju nije dao domovinu. Maj je mjesec kada su emocije uzburkane. Na vrhuncu.
Kada su nam oči pune suza ali i srce puno ponosa. U maju je okupirana Kalesija. U maju je oslobođena Kalesija. Postala je prvi oslobođeni grad u Bosni i Hercegovini.
U maju se desio stravičan zločin. Ljudi zarobljeni i živi zapaljeni u štali. U maju se desila i bitka na Bijeljevcu, gdje su najhrabriji sinovi zaustavili neprijatelja.
Poremetili mu planove i zasigurno promijenili tok rata u Bosni i Hercegovini. U narednim danima fotografijama i tekstovima prisjetit ćemo se događaja iz perioda 1992.-1995.godina.
Shodno tome donosimo još jedan tekst iz Spomen sobe pod nazivom “Crno tojšićko jutro”.

“Današnji dan (10.juni) je jedan od najtragičnijih od početka rata na kalesijskom području. Samo jedna krvoločna, neprijateljska granata odnijela je 4 nedužna života i osakatila još šest. Kopija sarajevskog krvoprolića, kad su u redu za hljeb ginuli ljudi,nažalost desila se i u Tojšićima.

Sa četničkih položaja iz pravca Čaklovića i Požarnice, oko 9 sati i 30 minuta, bez ikakvog razloga i povoda, doletjele su smrtonosne granate. Dok su čekali pomoć u hrani, dakle gladni i izmučeni, stradali su stariji čovjek, dvije žene i 10-godišnji dječak. Teže je ranjeno još 6 osoba koje su hitno prebočene u tuzlansku bolnicu.

U trenutku tragedije, na licu mjesta su ustanovili, istina još neme zvaničnih podataka, da je riječ uglavnom o izbjeglicama, koje su zbog patnji u svojim selima, eto dospjeli u Tojšiće.I tu ih je dočekola smrti Crno tojšićko jutro za sve ostale treba da bude nauk, da se više nikad ne ponovi.

Ovo što nam se dešava je pravi, prljavi rat. Neprijatelji su krvoločne zvijeri koje se služe najpodlijim stvarima…Njihov jedini cilj je da ubijaju. Da što više ubijaju… Stoga, svako okupljanje i nepotrebno zadržavanje na ulicama, sokacima, ispred kuće je itekako opasno…"