Alija Mešanović, sin Ismetov i Nafijin, rođen je 29. februara 1976. godine u Gornjim Petrovicama, gdje je i odrastao. Osnovnu školu završio je u Tojšićima. Pred izbijanje agresije imao je tek 16 godina. Bio je miran i povučen momak, koji je praktikovao islamske običaje i sve u životu radio u skladu sa islamskim načelima. U redove Armije RBiH Alija, odnosno Aljo kako su gas vi zvali, uključio se ubrzo po sticanju punoljetstva, 10. maja 1994. godine. Iskazao je nevjerovatnu hrabrost i odmah je otišao u “Crne labudove”, najelitniju jedinicu Armije BiH. Bio je neustrašiv borac i ubrzo postao komandir grupe. Učestvovao je u mnogim akcijama na majevičkom ratištu, oko Sarajeva, na Vlašiću, Teočaku, Kaknju, Olovu. Ranjen je u borbama na Vlašiću u aprilu 1995. godine, ali se ubrzo vraća u svoje “Labudove” i nastavlja nizati uspjehe na mnogim ratištima. Sve do Visoke glavice na zvorničko-teočanskom ratištu. Poginuo je 6. maja 1995. godine u borbama za Visoku glavicu. Smrtno je stradao od gelera granate. Za svoj doprinos odbrani i iskazanu hrabrost, 28. marta 1996. godine odlikovan je “Zlatnim ljiljanom”. Unaprijeđen je u čin kapetana 29. februara 1996. godine.