Dokumentovanje činjenica od velike je važnosti. Čuvanje istine od zaborava, suprotstavljanje negiranju zločina te kultura sjećanja za nove generacije samo su neki od razloga. Upravo s ciljem da se sačuvaju svjedočenja i zabilježe događaji koji su obilježili početak rata na području Kalesije, NEON Televizija realizuje dokumentarni film „2. maj ‘92. u Jelovom Brdu i Gojčinu: Početak agresije na Kalesiju“.
Snimanje filma, čiji je autor Emir Alić, a produkciju potpisuje NEON Televizija, završeno je, dok je trenutno u toku montaža. O terminu premijernog prikazivanja javnost i gledaoci bit će blagovremeno obaviješteni.
Film
obrađuje događaje s početka agresije na područje općine Kalesija, s
posebnim fokusom na naselja Jelovo Brdo i Gojčin, koja su 2. maja 1992.
godine među prvima napadnuta. Upravo se taj datum u Kalesiji obilježava
kao početak oružane agresije na ovu općinu.
Kroz svjedočenja mještana, neposrednih učesnika i očevidaca ratnih
događaja, kao i tadašnjih aktera političkog i javnog života, film donosi
autentičnu priču o prvim danima rata na ovom području. Osim ratnih
dešavanja, dokumentarac otkriva i manje poznate detalje iz historije
Jelovog Brda i Gojčina, prikazujući život u ovim naseljima prije
agresije, ali i period nakon završetka rata.
Posebnu vrijednost
filmu daju bogat arhivski materijal, fotografije i autentične lokacije,
koje zajedno sa svjedočenjima sagovornika doprinose vjerodostojnom
prikazu događaja iz tog vremena.
Dokumentarni film „2. maj ‘92. u Jelovom Brdu i Gojčinu: Početak
agresije na Kalesiju“, sadržavat će i poseban segment posvećen tragičnoj
sudbini Nefise Osmančević – prve civilne žrtve agresije na Kalesiju.
Gledaoci
će kroz potresna svjedočenja i autentične ispovijesti imati priliku
čuti emotivne i do sada manje poznate detalje o njenom ubistvu, koje se
dogodilo 2. maja 1992. godine u Gojčinu, na dan kada je započela
otvorena oružana agresija na Kalesiju.
Cilj realizacije odnosno snimanja pomenutog filma jeste pokušaj da se
sačuvaju sjećanja ljudi koji su taj period živjeli, da se zabilježe
činjenice i da priče o događajima iz maja 1992. godine ostanu sačuvane
od zaborava. Ono što nije zapisano i dokumentovano, s vremenom može
postati samo sjećanje. A sjećanje, bez svjedočenja i sačuvanih
činjenica, lako može biti potisnuto, iskrivljeno ili zaboravljeno.
Zahvaljujemo se sagovornicima koji su vrlo emotivne priče ispričali za potrebe snimanja, prisjetili se teškog perioda i imali hrabrosti i snage kroz priču ponovo sve preživjeti. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u relaizaciji.
